Sometimes the end is the beginning

Hej, Blogeri =D Ovaj Blog je dugo vremena bio sakriven i ne samo što već više od 2 i pol godine nisam pisala, već niste bili u mogućnosti da čitate stare postove... Međutim, danas je jako poseban dan i to ne samo za mene već i za historiju ovog Bloga. 10 dana prije nego što sam otvorila ovaj Blog prvi put u svom životu, 21.12.2012. (na dan kad je bio najavljen sudnji dan xd) sam imala priliku da se dopisujem sa curom koja mi se predstavila kao Gaby. Imala je u to vrijeme Winx Blog i ja sam joj pisala kako želim da odem sa svog Winx Bloga i otvorim Teen Blog... Bilo joj je žao, ali je bila uzbuđena što ću otvoriti novi Blog- da budem iskrena, ja nikad nisam nešto bila pouzdana u "dopisivanje sa nepoznatima", kad god bi mi neko napisao nešto ja bih zamišljala tu osobu kako prevrće očima i čisto iz kulture piše nešto što bi meni puno značilo haha Međutim, kako je vrijeme prolazilo ja i Gaby smo sve češće pisale i prvi put sam se osjećala da se stvarno povezujem s nekim koga zapravo ni ne poznajem...

Da budem iskrena, u vrijeme kad sam zapravo uopšte došla na Blogove- bilo je to zato što mi je život bio katastrofa! Nisam imala prijatelja, bila sam stidljiva i slabo ulazila u razgovore sa drugima, osjećala sam se izbačeno i osjećala sam se da ne pripadam... Imala sam drugačije interese i zanimanja od osoba koje sam poznavala- i da budem iskrena, taj osjećaj mi se nije nimalo sviđao. Uvijek sam maštarija o novom svijetu, o svom svijetu, o svijetu u kojem me niko ne kritikuje i ništa loše mi se nikad ne događa... Zamišljala bih o tome kako bi bilo kada bih imala prijatelje koji me ne odbacuju, kad bih im mogla apsolutno sve reći... Uopće, život mi je bio katastrofa! Došla sam na Blogove s namjerom da postanem poznata, da počnem zarađivati i da se jednostavno osjećam zadovoljno i da znam da me neko voli, bez obzira na to što vas ja ne poznajem. Ipak, kako sam počela dobivati komentare, nikad nisam bila nešto posebno spremna da vjerujem tim komentarima.

Kada sam upoznala Gaby zapravo moj cijeli svijet se promijenio... Prvi put u životu sam povjerovala nekome koga ne poznajem, prvi put sam rekla neke stvari koje nikad nikom nisam rekla, prvi put sam se osjećala prihvaćeno i prvi put se nisam plašila da budem ono što jesam! Uz Gaby sam naučila nekoliko stvari... Za početak, shvatila sam da sam ja ja i da mi se čine da to ja u meni neće nigdje otići! Počela sam prihvaćati samu sebe i počela sam voljeti samu sebe zbog onoga što jesam i prestala sam se frustrirati sa stvarima koje nisam. Moj život se jednostavno promijenio, a da to nisam ni primijetila u istoj sekundi. Moj život je postao bolji, počela sam se više smijati, jer sam bila zadovoljna sa svojim osmjehom i nije me bilo briga šta drugi misle. Bila sam ponosna što sam ja ja, jer sam sa ovim svojim ja uspjela da pronađem prijatelja o kojima drugi samo mogu maštati... Ponekad imam osjećaj da se ja i Gaby udaljavamo, ali uspomene će uvijek ostati, jer su uspomene odraz onoga što sam ja danas postala... Nema riječi kojima mogu objasniti koliko sam joj zahvalna za ono što je uradila za mene i koliko me je puta ohrabrila, da zapravo ni ona to nije znala... Moj život nije savršen!- Naprotiv... Moj život je i dalje jedan veliki užas i toliko stvari me živcira i ubija u isto vrijeme, ali razlog zašto se ja još uvijek nadam da me čeka nešto veliko i predivno u budućnosti je zato što u trenucima kad sam bila niko i ništa u jednom velikom užasu nešto veliko i predivno se desilo- Smak svijeta za kojeg nisam ni znala koliko će mi dobrog u životu donijeti. Svaki kraj je početak nečeg novog. Ponekad me je strah napustiti neko stanje u kojem se nalazim, osobu ili predmet, ali ono što me čini jačom je to što znam da će se neko čudo desiti baš meni, neko čudo kojem nisam ni približno dorasla- jer mi se to već jednom i desilo! Hvala ti ❤❤❤❤